Home » 9 KORAKA U IZRADI UČENIČKOG ISTRAŽIVAČKOG PROJEKTA

9 KORAKA U IZRADI UČENIČKOG ISTRAŽIVAČKOG PROJEKTA

1. IZBOR TEME ILI PROBLEMA KOJI ĆE SE ISTRAŽIVATI

U prirodoslovnom području ideje za istraživanja najčešće proizlaze iz promatranja.

Vještinu promatranja treba razvijati tijekom školovanja, pri čemu valja razlikovati gledanje i promatranje.

Promatranje uključuje analitički misaoni proces pri kojem se pojavljuju pitanja poput Što
vidim? Je li to uobičajeno? Kakve su razlike nastupile? Po čemu se ova pojava razlikuje od
neke druge? Što upada u oči, a što je skriveno oku? Razumijem li što se događa? Što o tome
već znam – imam li neko objašnjenje?
Važan dio promatranja je opisivanje (usmeno, pisano) i dokumentiranje (fotografije, crteži,
rezultati mjerenja…). Povezivanje vidnog doživljaja s riječima te sistematiziranje i
organiziranje opisa potiče više misaone funkcije. Tijekom promatranja, možemo učenicima
zadati zadatak da smisle i pitanja u vezi onoga što opažaju.

Temu projekta odaberimo u području interesa učenika, među aktualnim problemima s
kojima se susreću, a na temelju sadržaja i metodologije koji su im primjereni i dostupni.

Kako doći do ideja za istraživanje?

Osim promatranja i opažanja pojava i procesa te pitanja o njihovoj međuovisnosti,
sličnostima i razlikama, odličan izvor ideja za istraživanja mogu biti istraživački projekti
objavljeni na GLOBE internetskim stranicama – hrvatskim i međunarodnim (IVSS). Ideje
povezivanja GLOBE protokola – PROTOCOL BUNDLES (https://www.globe.gov/web/earth-systems) sadrže primjere provedenih znanstvenih istraživanja, povezivanjem različitih
istraživačkih područja i korištenjem GLOBE protokola.
Svako provedeno istraživanje otvara nova istraživačka pitanja i rađa nove ideje. Stoga je
važno naprosto početi.

2. ŠTO O TEMI VEĆ ZNAMO/ MOŽEMO SAZNATI?

Možda učenici već vladaju školskim znanjem iz područja različitih predmeta, koje im može
pomoći u rješavanju problema. Stoga je važno utvrditi što je već poznato te kakve radne
teorije (objašnjenja promatranih pojava) iz tog znanja učenici izvode. Da bi učenici sami
uočili jesu li njihove teorije točne ili pogrešne, mora ih se uputiti na proučavanje svih
dostupnih izvora informacija.

Na taj se način osigurava da znanja o odabranom problemu budu što potpunija i znanstveno korektna.

Znanstvenici na početku istraživanja prouče različitu literaturu da bi saznali što je već netko
prije njih istraživao. Na taj se način ukupnost znanstvenih spoznaja ljudskog roda stalno
nadograđuje i proširuje. Znanstveno istraživanje nije ponovno otkrivanje već otkrivenog pa
zato treba saznati što su drugi već radili na istom problemu. Može se ponoviti neko
znanstveno istraživanje (tada se zove stručno istraživanje) u svrhu potvrđivanja/
provjeravanje nekog ranijeg otkrića. Nadalje, neka poznata pojava može se istraživati u
drugačijim uvjetima ili drugačijom metodologijom, što može dati i drugačije rezultate, a to
opet baca novo svjetlo na dotadašnje spoznaje.

DIDAKTIČKE NAPOMENE: u ovom se koraku učenike poučava u korištenju različitih izvora
informacija te prosudbi njihove pouzdanosti. Razvija se informacijska pismenost. Ukoliko se
učenici žele upustiti u istraživanje na području u kojem mentor nije posve stručan, tim je
važnije osloniti se na znanstvenu i stručnu literaturu te se konzultirati sa stručnim osobama.

3. ISTRAŽIVAČKO PITANJE

Svako je istraživanje potaknuto istraživačkim pitanjem. Istraživanje se poduzima da bi se
dobio odgovor na nešto što smo željeli saznati ili provjeriti.

Istraživačko pitanje može se odabrati olujom ideja u grupi.

Oluja ideja je takav oblik grupnog rada u kojem članovi grupe slobodno iznose ideje i sve se
ideje zapisuju. Vrijedi pravilo da nema „glupih ideja“ i da se ništa ne odbacuje u startu. To će
biti moguće tek uz prethodnu pripremu učenika i uz razvijanje tolerantnosti i uljuđene
međusobne komunikacije. Može se izvesti tako da svaki član grupe na jedan kraj velikog
(poster) papira zapiše svoje ideje, nakon čega se sve zapisano pročita. Potom grupa odabire i
u središnji dio papira ispisuje najbolje ideje. Ako se radi s više grupa, slijedi glasovanje za
najbolji prijedlog.

DIDAKTIČKE NAPOMENE: Za oluju ideja treba učenicima dati tematski okvir, kako se ne bi
izgubili i raspršili u mnoštvu ideja. Što su učenici mlađi, odnosno što manje iskustva u
istraživačkom radu imaju, to im je važnije odrediti jasan tematski okvir. Tek u završnim
razredima osnovne škole može se očekivati da će učenici samostalno oblikovati istraživačko
pitanje. U nižim razredima, treba ih poticati da prepoznaju istraživačka pitanja, odnosno da
od ponuđenih pitanja razlikuju ona na koja se može odgovoriti istraživanjem, od onih na koja
se ne može.

Problemi koji se istražuju mogu biti vrlo kompleksni pa dobro istraživačko pitanje usmjerava
na pojedini aspekt problema ili na prvi korak u njegovom rješavanju.

Dobro istraživačko pitanje prepoznaje se po tome što već možemo predvidjeti kako doći do
odgovora – što treba raditi da se nađe odgovor, što mjeriti, promatrati, uspoređivati.
Poželjno je već kod oblikovanja pitanja razmisliti kako bi istraživanje (u grubim crtama)
trebalo izgledati, kakav bi instrumentarij bio potreban, tko bi i kada to radio te je li to
sve izvodljivo? Ocjena izvodljivosti zahtijeva razradu nacrta do potrebnih detalja.

DIDAKTIČKE NAPOMENE: Smišljanje i oblikovanje istraživačkih pitanja pripada višim
razinama mišljenja, uključuje kreativno, analitičko i sintetičko mišljenje te razvija iznimno
važnu vještinu povezivanja misli s riječima.
Ocjenjivanje izvodljivosti na temelju nacrta istraživanja razvija analitičko i kritičko
razmišljanje.

4. HIPOTEZA/ PRETPOSTAVKA

Hipoteza ili pretpostavka proizlazi iz istraživačkog pitanja, a istraživanjem će se potvrditi ili
neće. Važno je pretpostavku jasno formulirati, kako bi u odnosu na nju interpretirali
rezultate. Istraživačko pitanje i pretpostavka čine usko i logički povezani par. Ako se
primjerice uspoređuju dva niza podataka, može se pretpostaviti određena pravilnost ili
međuovisnost. Na primjer, istraživačko pitanje može biti: Utječe li vegetacija na ublažavanje
temperaturnih ekstrema? Pretpostavka se izvodi iz pitanja, ali se jasnije usmjerava i
ograničava na neki aspekt problema pa može glasiti: Ljeti su temperature zraka niže u šumi
nego u gradu. S obzirom na vrstu problema, postoje različiti oblici pretpostavki.

U ovom se koraku pretpostavlja, odnosno predviđa rezultat istraživanja. Pretpostavka je
zapravo tvrdnja koju istraživanje treba potvrditi ili opovrgnuti. Primjerice, na temelju
satelitske snimke možemo se zapitati u kojem je području veća gustoća pokrova krošnji pa
ćemo primjerice pretpostaviti: Na pikselu A je gustoća pokrova krošnji veća nego na pikselu
B.
U drugom primjeru možemo postaviti pitanje: ovisi li gustoća prizemnog sloja o gustoći
krošnji? Pretpostavka: Na pixelu B pokrov prizemnog sloja biljaka je gušći nego na pixelu A.
Ako želimo uopćiti istraživački problem, hipotezu možemo oblikovati ovako: Što je pokrov
krošnji gušći, to je manja gustoća prizemnog sloja. Ova hipoteza izriče uopćenu uzročno-
posljedičnu vezu, a da bi je potvrdili, trebali bi imati mnogo podataka s vrlo različitih
površina. Zato je uputno primijeniti znanstveni oprez i ograničiti svoje istraživanje i hipotezu
na određeni prostor, odnosno na određenu kategoriju pokrova.
Treća vrsta hipoteze usmjerava se na povezanost dvaju pojava poput temperature zraka i tla.

DIDAKTIČKE NAPOMENE: Ukoliko se istraživanjem pretpostavka ne dokaže, važno učenicima
naglasiti da je i negativan rezultat u znanosti valjan rezultat. Primjerice, postoje neka
uvriježena vjerovanja o povezanosti meteoroloških i fenoloških pojava, koja naša istraživanja
ne mogu potvrditi, što je svakako valjani rezultat. U slučaju da pretpostavka nije potvrđena,
zaključujemo da se određenim metodama nešto nije uspjelo dokazati ili da nije bilo dovoljno
podataka da bi se nešto moglo nedvosmisleno zaključiti ili naprosto da neka međuovisnost ne
postoji. Hipoteza može biti postavljena na temelju nekog, već poznatog znanstvenog
koncepta (fizikalna zakonitost, biološko načelo….) pa istražujemo nešto što je već poznato, ali
se u našim, konkretnim uvjetima mogu dobiti specifični rezultati. Ovdje je vrlo važna uloga
mentora, koji ocjenjuje realnost i znanstvenu korektnost pretpostavke.

5. NACRT I PLAN ISTRAŽIVANJA (ŠTO/ KAKO/ GDJE/ KADA?)

Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze, izrađuje se nacrt istraživanja. Zgodno je
prvo napraviti grubi nacrt, koji se potom razrađuje u konkretni plan istraživanja. Predviđa se:
materijal s kojim radimo, pribor, vrijeme, dinamika, mjesto, rokovi, metode rada i načini
prikupljanja podataka…….  Iako smo još u fazi planiranja, već trebamo razmišljati o obliku
podataka, odnosno kako  će se podaci bilježiti, spremati, osigurati…..i u konačnici prikazati.

Prvi, grubi plan istraživanja (nacrt) može se izraditi kao umna mapa, koja je dobar grafički
organizator. Pomoću nje ćemo se prvo dosjetiti svega što je potrebno, a može i u nastavku
rada poslužiti kao kontrola. Moramo znati u kojem će obliku biti podaci koje prikupljamo te
kako ćemo ih zapisivati / dokumentirati. Hoćemo li imati tablični prikaz na papiru ili na
računalu. Treba se svakako osigurati od gubitka podataka pa je dobro imati dvostruku
dokumentaciju. Na primjeru hipoteze o nižoj temperaturi zraka i šumi, važno je planirati
kako istovremeno i na jednaki način obaviti mjerenja. Također je važno odrediti vremenski
okvir ljeta, ali pripremiti i bilježenje ostalih važnih podataka (o vremenskim prilikama, o
uvjetima koji mogu utjecati na rezultat).

DIDAKTIČKE NAPOMENE: Predviđanje i planiranje su vrlo važne kompetencije suvremenog
čovjeka. Stoga što veći dio zadatka u ovom koraku treba prepustiti učenicima, uz diskretno
vođenje.

6. PROVEDBA ISTRAŽIVANJA – PRIKUPLJANJE PODATAKA, DOKUMENTIRANJE
Ako je sve dobro i temeljito planirano, provedba je značajno olakšana. Naprosto slijedimo
svoj plan. Ako je istraživanje dugotrajnije i prvi rezultati već upućuju na to da je hipotezu
potrebno dopuniti, mijenjati ili da se podaci trebaju pohranjivati u drugačijem obliku, to se
još u  ovoj fazi može izmijeniti…. Važno je uredno voditi bilješke, paziti na dragocjene
podatke i dokaze na kojima će se temeljiti zaključak.

7. PRIKAZIVANJE I INTERPRETIRANJE REZULTATA

O tome kako prikazujemo rezultate često ovisi može li se iz njih nešto jasno uočiti i zaključiti.
Ponekad su grafikoni  rječitiji od tablica, a važno je i kakav će se grafikon odabrati.
Znanstveni radovi u prirodoslovlju redovito sadrže statističku obradu podataka. Već je kod
jednostavnih učeničkih istraživanja moguće koristiti osnovne statističke metode, poput
srednje vrijednosti ili prosječnih vrijednosti. Učenička istraživanja trebaju uključiti onoliko
statistike koliko je oni mogu razumjeti.

U ovoj fazi dolazi do izražaja usvojenost ideje o tome što je znanstveno zaključivanje, a što
nije. Svrha i glavni smisao općeg prirodoslovnog obrazovanja je upravo usvajanje tog
koncepta i razlikovanje znanstvenih od neznanstvenih zaključaka. Evo najvažnijih pitanja koja
autor(i) istraživanja treba sebi postaviti: Imam li dovoljno podataka za izvođenje  zaključka?
Ako imam više čimbenika koji utječu na rezultate, smijem li zaključivati o  međuodnosu samo
2 od njih? Naime, ako promatram vrijednosti jednog parametra u funkciji drugog, ostali bi
relevantni čimbenici trebali biti stalni – jesmo li to osigurali?  Može li se zaključak izvesti iz tih
mojih podataka (bitno je ne „navlačiti“, ne „frizirati“, ne podrazumijevati nešto, a da to nije
potkrijepljeno podacima). Na primjeru hipoteze o nižim temperaturama zraka u šumi, nego u
gradu, vrlo je važno eliminirati utjecaj čimbenika poput vjetra, kiše, doba dana i svega što
može imati utjecaja na razlike temperatura na ta 2 lokaliteta.

U ovoj fazi uspoređujemo ono što smo dobili s korakom br.2 (što smo našli u literaturi),
utvrđujemo odstupanja, razlike, razmišljamo o mogućim  objašnjenjima i možda postavljamo
hipoteze za novo istraživanje. U znanstvenim radovima ovakvo se razmišljanje o vlastitim
rezultatima opisuje u poglavlju pod naslovom „Rasprava“.

8. ZAKLJUČCI
Prethodni je korak bio posvećen razmišljanju, analiziranju, objašnjavanju, a u posljednjem se
koraku treba posve razbistriti, iskristalizirati što je najvažniji rezultat istraživanja.
Ponajprije se utvrđuje je li hipoteza potvrđena ili nije. Sva ostala zapažanja konstatiraju se vrlo kratko i
sažeto, ali uvijek u odnosu na hipotezu. Bitna odlika znanstvenog načina razmišljanja je oprez
u izvođenju zaključaka –  zaključivanje na temelju dokaza.

9. PREZENTACIJA RADA

Svoje rezultate svakako želimo i trebamo podijeliti s drugima. Njihova vrijednost i važnost
najčešće će odrediti širinu auditorija kojem se obraćamo. O svrsi prezentacije, mjestu i
publici ovisi i način prezentacije. Najčešće je u istraživanje i pisanje znanstvenog rada uložen
veliki trud i utrošeno puno vremena, a ponekad i novca. Stoga je autor jako zainteresiran da
svoj rad javno predstavi i dobije povratne informacije od stručne javnosti. Učenički se radovi
predstavljaju nastavniku i kolegama vršnjacima s istim ciljem. Kvalitetni i zanimljivi radovi
mogu se predstaviti i širem auditoriju.

Za znanstvene radove način prezentiranja je vrlo strogo propisan i ta se pravila poštuju i na
međunarodnoj razini. Vrlo je precizno propisana forma pisanih radova (nju slijede radovi na
natjecanjima iz prirodoslovnih predmeta), a jednako tako i forma posterskih prikaza –
plakata. Velika se pozornost posvećuje izboru i načinu citiranja stručne i znanstvene
literature, jer to svjedoči o znanstvenoj razini istraživanja.
GLOBE istraživački projekti mogu imati prilagodljiviju formu, ali uz uvažavanje nužnosti da se
istraživanje prikaže prema opisanim koracima, koji čine logičan slijed u znanstvenoj
metodologiji.

DIDAKTIČKE NAPOMENE: U ovoj se fazi razvijaju i „bruse“ vrlo složene vještine i izgrađuju
važne životne kompetencije: timsko usuglašavanje i demokratičnost odlučivanja kod grupnih
radova, argumentirani odabir onoga što je važno, onoga što najbolje pokazuje ono što želimo
istaknuti, preglednost, kompozicija  i skladnost, preciznost, urednost i estetska vrijednost
(vrijedi i za plakate i za slajdove) te nastup (komunikacija s auditorijem, uvjerljivost,
dinamičnost, sigurnost, dopadljivost ….).

UČENIČKI (MINI) PROJEKTI U NASTAVI 
Suvremena paradigma poučavanja na kojoj se temelji i nacionalni kurikulum preporučuje
ostvarivati učeničke projekte i tijekom redovite nastave.  To ne znači da se učenicima zadaje
rad na projektu kao domaća zadaća, već da se najveći dio aktivnosti odvija u školi. Školski
rad mijenja usmjerenje nastave s teoretskih znanja na vještine i omogućuje sustavno
formativno vrednovanje.
Projektni zadatak može biti individualan ili grupni. Može se izraditi u sklopu redovite nastave
jednog predmeta ili više predmeta (timsko poučavanje – team teaching, pri čemu surađuje
više nastavnika u ostvarivanju interdisciplinarnosti). Projekti kraćeg trajanja mogu se
ostvariti tijekom dana projektne ili integrirane nastave, s tim da se pripremna i završna faza
mogu izvesti odvojeno od samog istraživanja.

 Vrednovanje rada na projektu može se ocijeniti po različitim elementima: primjena znanja,
samostalnost u radu, izvedba praktičnog rada (korištenje pribora, točnost, preciznost,
postupanje po uputama, izrada izvješća…..)